makedonski identitet

Makedonska povijest i makedonski identitet složena su stvar, a da biste je razumjeli morate pogledati unatrag u povijest Balkana. Godina je 680. godina nove ere Lokacija – teritorij današnje Sjeverne Makedonije. Bugarski vladar zajedno sa svojih 400 tisuća Bugara osnovao je Kuberovu Bugarsku. Stanovništvo države po nacionalnom sastavu je isto kao i kod njegovog brata – Asparuha Dunavska Bugarska, naime – Bugari. Kuberova Bugarska nikada nije ratovala s Dunavskom Bugarskom. Štoviše, iako je bila podređena Bizantu, nikada mu nije dala trupe u brojnim pohodima protiv Bugara na sjeveru. Tako da su pod kanom Presijanom ove zemlje naseljene potomcima Kuber-Bugara već bile dio Dunavske Bugarske. A kada se Bugarska obratila na kršćanstvo, Ohridska književna škola postala je glavno kulturno i obrazovno središte bugarskog kraljevstva, uz glavni grad.

U godinama koje su uslijedile, Bugari su kolektivno prošli kroz gotovo dva stoljeća vladavine Bizanta. Uslijedila je uspostava Druge bugarske države i višestoljetno ropstvo od strane Osmanskog Carstva. Zatim su uslijedile duge godine otpora, borbi i ustanaka bugarskog naroda. Redom se nižu Travanjski ustanak, Razlovski ustanak, Šipčanski ustanak, Kresno-Razloški ustanak, Gornjo-Jumajski ustanak, Ilindensko-Preobraženski ustanak, Makedonsko-Drinski ustanak. Otpori, borbe i ustanci. Mnogo je krvi proliveno i tisuće žrtava dato za slobodu. Na kraju su ga uspjeli osvojiti. Unatoč tome, nakon Berlinskog kongresa 1878. Makedonija je ostala u Osmanskom Carstvu. Velike sile nisu željele da na Balkanskom poluotoku nastane jaka država, kakva je mogla biti Bugarska. Do ovog trenutka ne postoje ni bizantske kronike, ni osmanski ni europski povjesničari koji opisuju ili priznaju nešto poput makedonskog identiteta.

Ratovi nisu ništa promijenili.

Tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata pokušalo se spasiti ovaj izgubljeni dio. Nakon kratkotrajnog uspjeha dolazi početak dugog i bolnog razdoblja za Makedoniju. Bio je podijeljen na tri dijela – Vardarski, koji je pripao Kraljevini Srbiji, Egejski, Grčkoj, i Pirinski, Bugarskoj. I u tom trenutku počelo je nešto što nitko ne bi smio doživjeti. U dijelu koji je bio pod srpskom kontrolom, Bugari su odjednom postali “Južni Srbi”, Vardarska Makedonija “Južna Srbija”. Jezik – dijalekt srpsko-hrvatskog. Da bi potvrdili svoju prevlast u Vardarskoj Makedoniji, Srbi su počeli širiti protubugarsku ideologiju. U početku je postojala takozvana velikosrpska ideja, koju je kasnije zamijenila ideologija “jugoslavenstva”.

Od početka tridesetih godina 20. stoljeća prelazi u tzv. “makedonizam”. A u njihovom barbarstvu, koje traje do danas, podupire ih Rusija. Ona najviše želi da pomogne srpskim propagandistima da izvrše svoj genocid nad bugarskim narodom. Vladajuća elita u Rusiji više od jednog stoljeća neumorno i odlučno podupire porobljavanje Bugara u Makedoniji. Srpske trupe, ohrabrene punom potporom Rusije, vode intenzivan progon bugarskog stanovništva. Ne poštuju se ni prava, ni ugovori, ni dogovori. Srbija ima samo jedan cilj – uništenje svih bugarskih građana.

Oko 600.000 Bugara s područja Makedonije, cijeli jedan narod, potražio je utočište u Bugarskoj nakon što su im domovi oduzeti i zbog represije Srbije. To su bili ljudi koji mogu stati na put novog makedonskog identiteta. Tisuće su pobjegle, ostavivši svu svoju imovinu. Često su čak ostavljali dio svojih obitelji kako bi pobjegli od progona i okrutnosti robovlasnika. Oni su iste krvi, imaju isti jezik i iste tradicije i za njih je Bugarska bila jedini spas. Početkom 20. stoljeća više od 20.000 od 70.000 stanovnika samo Sofije dolazilo je iz Makedonije.

makedonski identitet

Godina je 1944. Makedonija već ima status federalnog entiteta u postojećoj jugoslavenskoj federaciji i zove se Narodna Republika Makedonija. Makedonija sve više postaje dolina suza, krvi i smrti. Pod vodstvom Josipa Broza Tita postala je jedna od šest republika Savezne Jugoslavije. Tamo je ” makedonizam ” cvjetao punom snagom i uz aktivnu potporu Staljina, uzdignut u rang državne doktrine od strane Titu lojalnih Srba. Nastavljene su masovne represije i ubojstva protiv svega što je bugarsko i protiv svih osoba bugarske nacionalne svijesti. Strpani su u zatvore i koncentracijske logore i ubijani bez suđenja i osude.

Skoplje, Prespa, Ohrid i Bitola više nisu kulturno središte bugarske države, oni su njezina Kalvarija. Bugari u Makedoniji postali su “Makedonci”, a njihov jezik postao je “makedonski”.

Za kratko vrijeme u Beogradu i Moskvi osnovana su jezična propagandna povjerenstva za denacionalizaciju makedonskih Bugara. Makedonski pisani jezik razvijen je i ujedinjen usvajanjem makedonske abecede i pravopisa. Drugim riječima, dat je početak makedonske historiografije. Da bi uz pomoć falsificiranja povijesti nastala makedonska nacija. Od osvajanja Vardarske Makedonije 1912. do raspada Jugoslavije, krvavi režim u Beogradu masakrirao je preko 70.000 makedonskih Bugara. Više od 150.000 bilo je smješteno u logorima i zatvorima, a preko 600.000 spašeno je u inozemstvo. Je li makedonski identitet rezultat ruske geostrateške politike?

Bilo je to 1991. godine. Republika Makedonija je sada vlastita neovisna država. Bugarska je prva zemlja u svijetu koja je priznala tu novu državu i uspjela je nagovoriti Rusiju da učini isto. Dvije godine kasnije Republika Makedonija bit će primljena u članstvo Ujedinjenih naroda, a 2020. godine postaje članica NATO-a.

Prisutnost

Postoji li makedonski identitet ili ne? Tko je napisao makedonsku povijest i je li to fikcija? Imamo li mi makedonski problem na Balkanu? Malo ljudi više postavlja ta pitanja. Nema puno ni onih koji traže odgovore. A gdje je problem i postoji li ga uopće?

Možda jedino za Bugare s druge strane granice nema problema, jer za njih je to mučenje. Kad Bugarku u Makedoniji više puta siluje srpski vojnik, kad zatrudni i rodi dijete od tog vojnika, kad je on nasmrt pretuče jer je rodila njegovo dijete, to je bol. Kada je Bugarin vezan u Makedoniji i gleda kako mu srpski vojnici siluju 12-godišnju kćer, to je bol. Bol je kad dijete u Makedoniji poludi jer su mu pred očima zaklali majku i oca. A ako je sve to samo zato što ne bi trebali biti Bugari, onda je to bugarska boljka.

Postoje stvari, događaji, ličnosti i izgovorene riječi koje su postojale na ovoj zemlji i nije bilo tako davno i nikakva povijesna fikcija to ne može promijeniti. A znaju li ljudi u Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji prošlost i znaju li povijest, nije jasno. Ali jedno je sigurno: svatko na ovom svijetu ima pravo znati što se dogodilo i događa s Bugarima koji se nisu odrekli svog identiteta i nisu tražili da se zovu Makedonci. I dok su negdje zatvoreni, ne mogu sjediti ni ležati, boreći se da dišu od boli, gladi i nesvjestice, tisuću puta se pitajući “Zašto?” vjerovali su da će Bugari koji će doći poslije njih pronaći odgovor.

Makedonski identitet i dalje će biti slon u staklarskom poslu kada su u pitanju diplomatski odnosi između Bugarske i Sjeverne Makedonije. Samo će vrijeme pokazati hoće li ovaj društveni inženjering, nastao iz ruskih imperijalnih interesa, preživjeti udarce istine na društveno samopouzdanje. Ako se mržnja prema Bugarima eliminira i bugarsko stanovništvo u Makedoniji bude priznato kao takvo, makedonski identitet će se raspasti, a ostat će samo užasan primjer licemjernih geopolitičkih odluka moćnika dana. Jesu li dani makedonskom identitetu odbrojani?