makedonska čast

Makedoniziranje Bugara u Pirinskoj Makedoniji

Makedonizaciju Bugara u Pirinskoj Makedoniji provodile su vlasti NR Bugarske (proruska marionetska vlada) i Jugoslavije. Pokušali su stvoriti zajednicu s jakim makedonskim nacionalnim identitetom. I skoro su uspjeli. Prije 1945. nije bilo etničkih Makedonaca u popisima u Bugarskoj, ali 1946. 160.541 osoba bila je prisiljena prijaviti se kao “etnički Makedonci” u Bugarskoj, a 1956. – 178.862 osobe. Prisilna makedonizacija odvijala se pod vodstvom Bugarske komunističke partije i uspostavom komunističkog režima u Bugarskoj nakon Drugog svjetskog rata, između 1944. i 1958. godine. Stvaranje makedonskog jezika i “etničkih Makedonaca” bio je društveno-politički eksperiment s ciljem promjene nacionalne svijesti bugarskog stanovništva i korak prema stvaranju Ujedinjene Makedonije u okviru Jugoslavije. Kao rezultat otvorenog sukoba između Tita i Staljina, ideja o balkanskoj federaciji je propala, ali je makedonizacija polako donosila rezultate. Manji dio stanovništva u Pirinu prihvatio je makedonski identitet kako bi izbjegao nacionalne sigurnosne i policijske probleme totalitarnog režima.

Krajem 1944. i početkom 1945. vodstvo u Skoplju poduzelo je niz mjera za izolaciju bugarskog stanovništva od Vardara, Makedonije i obrnuto. Granica je zatvorena, a telefonske veze između Skoplja i Sofije prekinute, čime je stanovništvu onemogućena slobodna komunikacija. Došlo je do velikog narodnog nezadovoljstva kada su tisuće srpskih kolonista koje su 1941. godine protjerali makedonski Bugari vraćene u područja na bugarsko-jugoslavenskoj granici kako bi se omogućila mekedonizacija stanovništva. Nemiri su izbili u Tikveškom i Veleškom, u selima Gradsko, Ribarci i dr. Vlasti su oštro napadale ustanike kao neprijatelje nove Makedonije i protiv njih su upotrijebile najbrutalnije metode.

Doneseni su zakoni za ograničavanje prava onih koji su se izjasnili kao Bugari.

Brojna ubojstva počinjena su bez suđenja protiv Bugara samo zato što simpatiziraju Bugarsku i nazivaju se Bugarima. U ožujku 1945. osnovan je “Sud za obranu makedonske nacionalne časti”. Pred ovim sudom se sudilo i osuđivalo svakoga tko se nije slagao s politikom vlade.

Zakon o vrijeđanju nacionalne časti Makedonije

Napravljen je “Zakon o uvredi makedonske nacionalne časti” koji predviđa 10 godina zatvora za svakoga tko se opisuje kao “Bugar”. Ovo razdoblje bilo je najteže za makedonske Bugare, ali je njihov duh ostao nepokolebljiv, unatoč ugnjetavanju i velikim nedaćama kojima su bili izloženi.

Mnogi Bugari izvedeni su pred “Makedonski sud” i osuđeni prema “Zakonu makedonske časti”. Wer glaubt, dass die Geschichte, Sprache und Nationalität der Bevölkerung in Mazedonien bulgarisch ist, wird beschuldigt, ein Feind des “neuen Jugoslawien” zu sein und gegen “Volk und Staat” zu arbeiten. Neprijatelj jedinstva “jugoslavenskih naroda”!

Postoje i dokazi o progonu Bugara do 1941. godine od strane srpskih komunističkih vlasti koje su sudile onim Bugarima koji su se borili za slobodu Bugara u Makedoniji, htjeli da Vardar odvoji Makedoniju od Jugoslavije i tvrdili da žele stvoriti neovisnu Makedoniju i ujediniti je s Bugarskom. Godine 1927. na studentskom procesu u Skoplju D. Chkatrov, D. Güzelev i još gotovo 200 drugih ljudi osuđeni su na 15-20 godina teške robije.

Nakon povećanog broja suđenja i masovnih ubojstava Bugara, bugarska vlada upozorila je Beograd da će se na Vardaru u Makedoniji suditi “samo Bugarima”. Unatoč projugoslavenskoj makedonskoj politici, Bugarska je pokušala spasiti neke od optuženih, ali su napori bili uzaludni. Naprotiv, bugarsku vladu optužuju za prikrivanje makedonskih “kriminalaca”.

Komunistički režim u Bugarskoj ne zaostaje mnogo u svom sluganstvu Rusiji

Godine 1947., 22. studenoga, Ministarstvo narodne prosvjete izdalo je dekret kojim se nalažu ispravci nastave povijesti i zemljopisa. Ovaj dokument dokazuje koliko je Bugarska komunistička partija izdala Bugare u makedonskom pitanju. Neke od ispravki u udžbeniku geografije i povijesti su:

• U udžbeniku za 3. razred Samuilova država se ne smatra zapadnom Bugarskom, već državom makedonskih Slavena.
• Kliment i Naum nazivaju se južnoslavenskim prosvjetiteljima i književnicima.
• Pirin se ne naziva bugarskom, već makedonskom planinom.
• Kaže se da se stanovništvo Bugarske sastoji ne samo od Bugara, već i od Makedonaca.
• U udžbeniku za 2. razred rečenica “Makedonija je bila pripojena Bugarskoj” zamijenjena je s “Makedonija je okupirana od strane Bugarske”.
• Braća Miladinov i drugi renesansni bugarski pisci proglašeni su Makedoncima.
• U udžbeniku za III razred, u lekciji o stanovništvu Bugarske, piše da Makedonci žive uglavnom u Pirinskoj Makedoniji, a rijeka Struma je južno od Rile, rijeke Mesta i Pirin su u oblastima Pirinske Makedonije.

Do danas se na području Makedonije donose protubugarski zakoni, neki dosadni, drugi usmjereni na dokazivanje postojanja makedonske nacije. No, kakvi god zakoni bili doneseni, što god se činilo, ništa se ne može promijeniti u povijesti, činjenicama i činjenici da mnogi Bugari u Makedoniji znaju svoje bugarske korijene i ne daju se zvati Makedoncima.

< Das wahre Bild einer erfundenen Identität >