G E N E S I S

Od siječnja 1913. počelo je osvajanje svih bugarskih manastira – protjerivanje bugarskog svećenstva i njegova zamjena srpskim. Zatim su došle škole i crkve: svi učitelji i svećenici koji su se odbili prijaviti kao Srbi bili su protjerani i protjerani iz Bugarske; U crkve su postavljani srpski svećenici, u škole srpski učitelji, a bugarski udžbenici uništavani.

U ožujku 1913. protjerani su svi bugarski pomoćni episkopi, au lipnju te godine – i mitropoliti: skopski Neofit, veleški Meletije, bitoljski Arsenije i debarski Kozma. U skopskoj biskupiji zabranjen je čak i blagdan svetih Ćirila i Metoda, au Kičevskoj oblasti bugarski muslimani također su upisani kao Srbi jer su govorili bugarski. Egzarhijske eparhije Ohrid, Bitol, Veles, Debar i Skopje prešle su pod vlast Srpske pravoslavne crkve.

U jesen 1944. bugarska vojska, civilna i crkvena uprava povukli su se iz novopripojenih područja Vardarske i Egejske Makedonije. To je bila niska točka za uključivanje Bugarskog egzarhata u rješavanje bugarskog nacionalnog pitanja, “shvaćenog u promatranom razdoblju kao ujedinjenje bugarskih etničkih teritorija i zajednica u jednu nacionalnu državu”.